Pokušaji revidiranja istorije uz neskrivena nastojanja da se rehabilituju snage koje su doživjele svoj istorijski poraz u Drugom svjetskom ratu sve su učestaliji u posljednjih nekoliko mjeseci. I u Bosni i Hercegovini i u neposrednom okruženju u ofanzivi su one snage koje pokušavaju revidirati istorijske činjenice nastojeći da relativiziraju ulogu i doprinos antifašista i antifašizma na ovim prostorima u pobjedi Saveznika nad fašizmom. Sve su češći pokušaji istorijske rehabilitacije trajno poraženih snaga nacifašizma kroz nastojanja da se stavi znak jednakosti između četnika i partizana, ustaša i partizana, kvislinga koji su se borili u Handžar-diviziji – i partizana.
Skupština Republike Srbije usvojila je krajem 2004. godine zakon kojim se u zaslugama i pravima izjednačavaju pripadnici Narodnooslobodilačkog pokreta sa pripadnicima Ravnogorskog četničkog pokreta. Ovaj zakon, iako se ne odnosi na Bosnu i Hercegovinu, ohrabrio je četnike u našoj zemlji u isticanju zahtjeva da se u Bosni i Hercegovini u svemu izjednače borci protiv fašizma i fašisti, što je nažalost i učinila Republika srpska. Nije naodmet podsjetiti da su četnici tokom Drugog svjetskog rata bili ne samo saveznici Sila osovine već su u zločinu slijedili Hitlerovu ideologiju. Na isti način na koji je Hitler osudio na nestanak Jevreje, Rome i druge narode po njima niže rase i četnici su također nastojali da u potpunosti fizički unište Hrvate, Muslimane, kao i Srbe koji ne slijede njihovu politiku da bi proširili svoj velikosrpski prostor. Njihov istorijski učinak na tlu bivše Jugoslavije jednak je učinku nacista na globalnom planu.
Pokušaj rehabilitacije četništva i u Bosni i Hercegovini očituje se, pored ostalih organizacija, i postojanjem Ravnogorskog četničkog pokreta, podizanjem spomenika i drugih obilježja Draži Mihajloviću i njegovim sljedbenicima, te kroz vjerske obrede posvećene uspomeni na određene pripadnike četničkog pokreta i obilježavanju datuma i mjesta vezanih za pokolje koje su četnici počinili u Bosni i Hercegovini. Najveće spomen-obilježje koje su mu četnici u ovom posljednjme ratu uspjeli podići jeste nasilu osvojena i oblikovana teritorija naše bosanskohercegovačke zemlje, njeno etničko čišćenje od svega što nije srpsko i pravoslavno, njeno nazivanje srpskom i na taj način stvaranje preduvjeta za stvaranje velike Srbije, što je dugogodišnja želja i cilj četničke ideologije, a što, nažalost, i danas na svoj način međunarodna zajednica toleriše.
Pored četnika prisutna su i nastojanja da se zaborave zlodjela ustaša i stravični zločini koje su počinili i koja su posljedica kvislinške uloge koju su oni odigrali. Još uvijek u Bosni i Hercegovini uz naklonost i aktivno učešće vlasti neke ulice nose nazive Jure Francetića i Mile Budaka i na koncertima i predizbornim skupovima nekih političkih partija nesmetano se veličaju ustaški zločinci i njihove tvorevine.
Ništa manje nisu zlosutni ni pokušaji da se rehabilituju i kvislinške formacije poput Handžar-divizije i njoj slične. Na mala vrata se proturaju i veličaju imena boraca ovih formacija koje su bile pod direktnom komandom Trećeg Rajha, a i ulice u nekim gradovima nose njihova imena. Veličaju se i lažno prikazuju kao antifašisti i pojedinci iz redova mladomuslimana iako je među njima bilo idejnih inspiratora i pristalica kvislinških formacija.
Rušenje spomenika Josipu Brozu Titu u Kumrovcu predstavlja kulminaciju napada na lik i djelo čovjeka koji je organizovao i do pobjede vodio Narodnooslobodilački pokret i borbu protiv fašizma. Ovaj vandalski akt se nadovezuje na nastojanja da se Titova istorijska uloga minimizira, da se on i partizanski pokret izjednače sa zločinačkim formacijama i prikažu kao totalitarni. Udari na Tita se očituju i u nastojanjima da se preimenuju ulice sa Titovim imenom.
U posljednje vrijeme se srećemo sa tipičnim revizionističkim tekstovima u dijelu štampe koja izlazi i u Bosni i Hercegovini. U tim tekstovima se nergira postojanje koncentracionih logora, negira se masovno stradanje Jevreja, Roma, antifašista, čime se nastoji prekrojiti istorija i u onom njenom dijelu koji je nesporan.
Ovom današnjem zloćudnom stanju u kome živimo pogoduje i unutrašnje društveno ustrojstvo naše države, kao i teritorijalna podjela koja je u prošlom ratu nastala na krvi i etničkom čišćenju. Godinama živimo u najvećoj materijalnoj i svakoj drugoj bijedi bez izgleda da ćemo se iz nje izvući jer državom uglavnom vladaju nesposobni, korumpirani i mnogi krvlju okaljani ljudi, a koji i dalje, da bi se još više obogatili i što duže vladali, među stanovništvom svakodnevno raspiruju nacionalnu i vjersku mržnju i huškaju jedne narode protiv drugih, međusobno ih dijele, što je u današnjim uslovima pogodno tlo za rađanje i narastanje fašističke ideologije i njenog sporovođenja u praksi.
U okolnostima u kojima smo svjedoci povampirenja onih snaga u Bosni i Hercegovini i neposrednom susjedstvu, koje svim silama nastoje prekrojiti istoriju minimizirajući ulogu antifašista i pokušavajući da afirmišu najmračnije idelogije i njihove nosioce, pred sve antifašiste se postavlja imperativ aktivnijeg i snažnijeg očitovanja i suprotstavljanja revizionizmu. Borci okupljeni u SUBNOAR-u zajedno sa najširim krugom nevladinih i drugih organizacija koje baštine antifašizam, ideje humanizma i čovjekoljublja, svi oni koji se suprotstavljaju rasizmu, ksenofobiji, svim oblicima netolerancije, imaju istorijsku dužnost da reafirmišu sve vrijednosti Narodnooslobodilačkog pokreta i sve vrijednosti koje su prihvatile savremena demokratska društva koja se temelje na poštovanju ljudskih prava i sloboda.
Kao baštinici antifašizma, SUBNOAR-a BiH, Savez društava Josip Broz Tito, Akademija nauka BiH, Krug 99, Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca, Srpsko građansko vijeće – Pokret za ravnopravnost, Hrvatsko narodno vijeće, PEN centar i Helsinški komitet za ljudska prava u BiH imaju obavezu da, uz podršku istorije kao nauke, insistiraju na povijesnim činjenicama i na njihovom ispravnom tumačenju. Imamo dug prema bosansko-hercegovačkoj javnosti i prema mladoj generaciji da se suprotstavimo pokušajima falsifikovanja istorije i da doprinesemo izgradnji takvog društva koje će počivati na istinskim vrijednostima. I nedavna prošlost obilježena agresijom i povampirenjem fašizma nam daje za pravo i obavezuje nas, u ime očuvanja mira na ovim prostorima, da ne dopustimo da fašizam ponovo digne glavu i zaprijeti budućnosti Bosne i Hercegovine. Zbog toga ćemo nastojati da osnažimo antifašistički front, sastavljen od naših organizacija, okupljanjem svih onih organizacija i pojedinaca koji su spremni da se suprotstave naci-fašizmu u svim njegovim oblicima.
Na temelju naših opredjeljenja, preporučujemo i predlažemo:
1. Predsjedništvu BiH, Vijeću ministara BiH, Parlamentarnoj skupštini BiH – Domu naroda i Zastupničkm domu da odmah pokrenu proceduru za usvajanje Zakona o zabrani svih neofašističkih organizacija i upotrebe njihovih simbola, uključujući zabranu ustaških, četničkih organizacija, kao i onih koje se naslanjaju na tradiciju Handžar divizije;
2. Političkim partijama i drugim akterima javnog života uključujući i medije da odustanu od upotrebe jezika mržnje, rasizma, ksenofobije, antisemitizma, šovinizma i svakog drugog oblika raspirivanja netolerancije i ekstremističkih pogleda i ideja kako bi se spriječilo pothranjivanje najmračnijih nacifašističkih ideologija i pojava;
3. Predstavnicima međunarodne zajednice, a posebno zemljama članicama antifašističke koalicije da prema nociocima fašističke ideje u Bosni i Hercegovini primijene iste one mjere i sankcije koje civilizovani svijet primjenjuje prema ma kojem fašizmu u svijetu.
 

Sarajevo, 27. 01. 2005.

 

This site was last updated 03/12/08